Zašto kočnice cvile i tresu? Tko je kriv?

Vječita tema koja zaokuplja vozače – zašto moje kočnice škripe ili tresu nakon zamjene, a do tada je bilo sve u redu? Što je pošlo po zlu i je li to normalno?

Pojavu trešnje ili buke nipošto ne bismo nazvali normalnom. Osobito ako je ovakva promjena nastupila nakon zamjene npr. tvorničkog seta diskova i pločica iz ‘prve ugradnje’. Ovaj problem pogađa i prednje i stražnje kočnice, bez obzira je li riječ o disk- ili bubanj-izvedbi. Svakako, nakon pojave buke počinju strahovi i razni dobronamjerni savjeti prijatelja i znanaca.

Što smo ugradili, je li kvaliteta dijelova zadovoljavajuća, gdje je majstor pogriješio…? Takve razne ‘dijagnoze’ o kvaliteti materijala, dobrim i lošim proizvođačima, već su postale urbane legende, ali zapravo istina je samo jedna i vrlo jednostavna. U ovom članku ćemo je pokušati što bolje objasniti, a za primjer ćemo uzeti prednje kočnice s diskovima i pločicama.

Međutim, sve što ćemo reći u nastavku vrijedi i za tehnologiju stražnjih kočnica, bile one u disk- ili bubanj-izvedbi.

Postoji li savršeno nalijeganje?

Prilikom kočenja koje se ostvaruje trenjem između fiksnih pločica i brzo rotirajućeg čeličnog diska stvara se velika temperatura, trošenje materijala na pločici, a s vremenom i na samom disku. Da bi kočna sila bila potpuna i ovi materijali u kontaktu ne razviju preveliku temperaturu, vibracije i buku (cviljenje), oni pri kontaktu moraju što savršenije nalijegati jedno na drugo. I to je cijela tajna, jer čim njihov kontakt nije ujednačen ili je pod nekim kutom, ako površine nisu ravne na disku ili pločici, dolazi do buke i vibracija.

Čim se materijal pločice i diska dotakne, dolazi do trenja te posljedično nastanka visoke temperature. Što je pritisak pločica na disk veći, i trenje je veće. Time raste i temperatura, a proces se nastavlja sve dok sila pritiska ne bude toliko jaka da potpuno zaustavi disk.

Temperature iznad 500 stupnjeva

Temperatura koja nastaje pri kočenju u trenutku može dostići i više od 500°C (!), a u ekstremnim slučajevima disk se može i užariti od kočenja. Takva nagla zagrijavanja, pa potom hlađenja, djeluju na materijal diska i pločice. Potpuno logično, zato je važno da se kontakt pločice i diska ostvaruje čitavom površinom. U protivnom se javljaju zone okruglih staza na disku, što dovodi do deformacije materijala. Disk postaje neravan i valovit, što za posljedicu ima pojavu vibracije pri kočenju.

Nepoželjno prirodno kaljenje

Zamislite samo udar vode s ceste na tako neravnomjerno zagrijani disk. Vruća pločica i disk, sa svim deformacijama, bivaju naglo ohlađeni i daljnja deformacija je neizbježna. Dodatni problem stvara pločica koja se neravnomjerno troši i već pri prvom pritisku disk dodiruje samo malom površinom koja zato trpi veliku silu i trenje.

Taj dio uzrokuje rezonantne zvukove visokih frekvencija i tada nam kočnice škripe. Iako su, naravno, materijali od kojih su izrađeni diskovi i pločice takvi da podnose ekstremne temperature i trenja, ipak i to ima svoje granice. Ako je temperatura koja se pritiskom pločica na disk podigla do 500 stupnjeva, a nalijeganje je cijelom površinom diska, zamislite kako ona raste kada je dodirna površina manja!

Tada se materijali jednostavno spaljuju pa se na tim mjestima materijal pločica ili mrvi ili postaje izmijenjen do te mjere da više ne ostvaruje svoju funkciju. I pri pravilnom nalijeganju ostvaruje se lagana vibracija i zvuk, ali se on u trenutku rasprši zbog sve veće površine dodira i ide u spektar frekvencije koji ne čujemo. Vibracije se također umiruju.

Koliko je često kriv materijal?

Ovisno o namjeni postoje razni materijali i tvrdoće pločica, pa zato treba staviti točno ono što je proizvođač namijenio za vaše vozilo. Današnji sustav proizvodnje kod svih proizvođača diskova i pločica je automatiziran proces sa stalnim kontrolama materijala i završnog proizvoda. Greške u materijalu ili proizvodu na koji često pokušavamo svaliti krivicu za trešnju i škripu, su zaista zanemarive.

Nakon kontrole takvih reklamacija u više od 90 posto slučajeva krivica za problem leži drugdje, pa ćemo i to malo pojasniti. Da bi se ostvario ravnomjerni kontakt diska i pločice, pozicije pločica u čeljustima nisu fiksno učvršćene, već imaju određenu toleranciju načinom montaže kao i sama čeljust.

Možemo reći da malo ‘plivaju’ oko diska koji se rotira na fiksnoj osi. To je zato da bi se čeljusti lakše sljubile s diskom i prilagodile zahvatu cijelom svojom površinom. U tu svrhu, kao i zbog stabilizacije zvukova, na njih se stavljaju i izolacijski limići, naljepnice…, što otežava prijenos neželjene temperature na ostatak ovjesa, a također osigurava njihovo pravilno i slobodno kretanje u čeljustima. Također, i disk kod montaže mora nalijegati na ravnu površinu, a sklop ležaja kotača i prihvat diska – popularna ‘glavčina’ ne smiju imati nikakvu toleranciju.

Gdje nastaje problem pri ugradnji?

Velik dio problema nastaje kada se nehotice pri ugradnji preskaču pojedine faze obrade ili kontrole. To za posljedicu ima lošu montažu diska ili pločica, a zatim i probleme. Previše masti na dosjedima diska može izazvati njegovo neravnomjerno nalijeganje, a time i vibraciju. Također, mjernim uređajem bi nakon montaže trebalo provjeriti okreće li se disk ravnomjerno.

Kod montaže pločica treba obavezno zamijeniti sve dijelove koji se dobiju s novim pločicama u kompletu te dobro očistiti sve dijelove čeljusti. Jer pločice su izložene prljanju, a time i mogućnosti da ne funkcioniraju dobro ako se stave na neočišćene površine. Pravilna montaža i kontrola svih površina te kontrola rotacije preduvjet su ispravnom funkcioniranju kočnica.

Nažalost, upravo u propuštenim fazama pravilne montaže leži najveći dio problema koji kasnije uzrokuju škripanje i trešnju. Montaža pločica na već korištene diskove je normalna pojava s obzirom na to da se oni manje troše od pločica. I to je prihvatljivo ako su diskovi dobri, nemaju većih tragova istrošenosti i neravnina što bi ukazivalo na nepravilan rad prije zamjene pločica.

Nekad su diskove češće u radionicama tokarili, odnosno poravnavali na tokarskom stroju radi obrade površine. To se može raditi ako diskovi nisu istrošeni jer stanjeni disk više ne može podnijeti temperature zbog manjka materijala, ma kako ga mi dobro obradili. No, danas su cijene novih diskova toliko prihvatljive da se ne isplati previše ulagati u polovni disk.

Montaža starih pločica na novi disk iz istih razloga također nema smisla jer je najbolje da se nove pločice prilagode novom disku i tada smo sigurni u njihovu pravilnu funkciju.